Jaslice

Jaslice koje su napravila djeca na radionicama filcanja 2003. godine, bile su izložene u auli zgrade Grada Cresa. 2004. godine smo ih nadopunili, proširili i izložili u prostoru Creske ambulante. 2006. godine jaslice smo aranžirali u izlogu stare knjižnice na glavnom trgu.

| na vrh |

Salvete

Semenj

Želeći otrgnuti zaboravu stare užance, običaje i vještine, te promovirati izvorne i suvremene otočke proizvode, Ruta  je 2003. godine, nakon prekida od pola stoljeća obnovila višestoljetnu tradiciju i ponovno pokrenula Seménj.

Prvi creski sajam – Seménj – održan je još davne 1244. godine. Za sajma se po ulicama i konobama pjevalo i družilo, u trgovinama i po trgovima kupovalo i prodavalo sve ono što su izradile i uzgojile ruke ljudi domaćih, ali i onih iz Istre, Rijeke i s cijela Kvarnera. Štujući blagdan vjere te osluškujući želje i potrebe puka, svi su se vladari ovih prostora za vrijeme Semnjá odricali taksi i poreza. Tako je Seménj 1543. dobio Povlasticu dužda Tiepola, a ovu je 1830. potvrdio i Franjo JosipI, priznajući mu tako značaj za ovaj kraj.

S otoka, iz Cresa, Orleca, Lubenica, Vidovića, Vrane i Vodica, na Semnjú izlaže dvadesetak domaćinstava te poduzetnici i udruge. Nude se maslinovo ulje, razne rakije, ovčji sir, kolači, kruh iz krušne peći, pekmezi, drveni ugljen, med, rukotvorine, začinsko i aromatično bilje, slane ribice; prikazuje se filcanje  i kovanje – a sve uz zvuke meha i miris pečenih ribica.

U goste su nam došli keramičarka Marija Matišić (Zagreb), Lončarska radiona Gyorek (Varaždin), Gordana Vivoda (Jurdani), ekodomaćinstvo »Baka Lika« (Gospić), Danijela Halužan "Florart HD" (Koprivnica; satovi, ogledala, nakit), Udruga "Vani" - društvo za otkrivanje stvaralačkih snaga u čovjeku iz Rijeke, Hrvoje Marušić s replikama starohrvatskog nakita, drvodjelja Dušan Nikolovski iz Oprtlja, Marija Mišetić s lutkicama od lavande, te Željko Juranić, vinar iz Vrbnika.

Seménj se tradicionalno održava uz svetak Gospe sniježne,
5. do 7. kolovoza, na trgu Cons od 19 do 24 sata.
U jutarnjim satima, u prostoru Udruge, pojedini izlagači održavaju besplatne kreativne radionice svojih rukotvorina.

Financijsku podršku projektu daju Turistička zajednica grada Cresa, grad Cres ustupa prostor za održavanje sajma, a ugostitelji časte izlagače i goste hranom i pićem. Obilnu potporu Semnjú 2005. pružila je AED (Academy for Educational Development) sredstvima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

| na vrh |

Rublje moje none

Izložba je prvi put postavljena 2005. povodom Dana žena. Eksponate, nekih 200 izložaka, za izložbu dalo 35 obitelji. Izloženo je rublje, posteljina, dječje rublje, stoljnjaci, sve ono što su Cresanke spremale za dotu. Uz to su izloženi predmeti i pribor za izradu rubenine: mašine, igle, mustre za vez, stari katalozi, pegle … a našlo se i drugih antikviteta. Dio eksponata je dekoriran u postavljenoj staroj sobi. Veliki odaziv ljudi na izložbu, njihove pohvale i poticaj da izložbu ponovimo, navela nas je da upravo tu priču iz creske tradicije i bogatstva predstavimo svim posjetiteljima otoka Cresa u turističkoj sezoni 2006.

Cresanke su rano šivale svoju dotu, koja se sastojala od po šest komada svakoga odjevnog predmeta. To su: prsluci, kombinei, gaće, spavaćice, podsuknje, dječje rublje, posteljno rublje, ručnici, stolnjaci i neke sitnice… Učilo se od ukućana, rodbine, časnih sestara. Platno je bilo izuzetne kakvoće. Kupovalo se kod „Mitisa",  na creskom semnjú, dovozilo brodovima ili kupovalo vani, u Rijeci, Puli ili Trstu, i to na bale.

Rublje je jednostavnoga kroja. Ljepotu mu daje izrada veza, koji je uvijek bijele boje, a često uz kombinaciju čipke. Na istom komadu odjeće nalazi se više tehnika rada koje se nenametljivo stapaju u cjelinu i plijene svojom jednostavnom, uzvišenom ljepotom. Monogrami su obavezno mali, diskretni i jednostavni. Uz vezenje koristi se i kukičanje za izradu finih čipki oko vrata, rukava, nogavica i ruba donjeg rublja. Upotrebljavala se manufakturna i tvornički izrađena čipka, uvijek bijela, prozračna i lepršava. Rublje se pralo i okuhavalo u „lušiji" — u kotlu se kuhala voda s pepelom zavezanim u  krpi, što je služilo za izbjeljivanje odjeće.

Ovom izložbom započinjemo naše nastojanje da ljudi otoka dobiju svoju etnološku zbirku, u kojoj bi se sa ponosom izložile starine koje još nisu zauvijek izgubljene. Na žalost, gradski muzej nije još za tu svrhu otvorio svoja vrata, a neke druge mogućnosti da se zaviri u neka drugačija vremena, osim obilaska samoga grada, nema. Kad bi takva zbirka postojala, možda bi mnogi dragi ljudi s radošću iz službe otpustili stjenice i pauke i svijetu dozvolili da se raduje pri pogledu na neka drugačija vremena u kojima je marljiv i strpljiv rad ljudskih ruku imao neku vrijednost i mjesto pod suncem.

| na vrh |

Moje
vjenčanje

aula zgrade Grada Cresa

3. do 5. III 2006.

Ove smo godine povodom Dana žena vragolasto zavirili na šufite  i u ormare naših žena. Poželjeli smo 8. mart pun

... ljubavi, strasti i sjećanja …

Izložbom vjenčanica i uspomena s vjenčanja želimo na tren vratiti vrijeme kada je svaka od nas bila jedina zvijezda na nebu. U haljini satkanoj od snova, pod prozirnim velom poput princeze iz bajke, osjećala se „jednom, jedinom i najljepšom na svijetu". Kada je bila najsjajnija iskrica plamenakoje je upalio svjetlo jednoga novog puta.

Dok naviru sjećanja kao da nisu prošli dani i godine, kao da nije stoljeće novo! Sakupljajući uspomene oživjele su neke potisnute radosti, neke zaboravljene strasti … I kao što kaže stih:

I kad prođe vječnost zvjezdanim putem
jedna vječnost pusta, mogla bi se opet
u poljupcu naći neka ista usta!

Moglo bi se reći da je tog vikenda velika većina Cresana posjetila izložbu koja je bila i popraćena u medijima. Na samoj izložbi je sudjelovale su 93 sudionice sa svojim eksponatima, od kojih je bilo 70 vjenčanica. Pomoć u realizaciji je pružilo 25 volonterki i volontera.

| na vrh |